Hazreti Hakeem Maulana Nooruddin
Napisao: Maulvi Munir Ahmad Khadim
Preveo: Naseer Ahmad Bani (Kalkuta)
Hazreti Maulana Hakim Nooruddin Sahib (Khalifatul Masih I) je bio kolosalna ličnost – talentiran autor, uvaženi učenjak, izvanredan virtuoz i teolog par excellence. Pošto je bio veoma učen iz područja medicine, izabran je za kraljevskog liječnika maharadži Jammua i Kašmira, u čijoj službi je bio dugi niz godina.
Rođen je u selu Bhera u Pundžabu 1841. U potrazi za znanjem, odlučio je putovati svijetom uživajući privilegije četverogodišnjeg boravka u svetim gradovima Meki i Medini.
Njegove usluge u korist Islama su nepremašene u analima Ahmadije. Obećani Mesija mu je pružio pohvalni govor u perzijskom kupletu što predstavlja predivno svjedočanstvo njegove predanosti i stava.
„Kako bi bilo divno da su svi moji sljedbenici poput Nooruddina. To je moguće samo kada su naša srca obasjana svjetlošću istine i čvrstog vjerovanja“.
U Kadijanu, njegov jedini cilj je bila vjerska pouka. Njegova najveća briga je bila poboljšanje životnih uvjeta siromašnih ljudi. Unatoč njegovim ograničenim izvorima prihoda, darežljivost je prožimala njegov odnos s drugima. On je prakticirao skromnost, prijaznost, strpljivost i samo pobijanje vlastitih strasti i želja, čime je zaslužio privrženost i ljubav svih ljudi iz njegova okruženja. Nikada nije izlazio iz Kadijana ili pisao nešto bez odobrenja Obećanog Mesije.
Pod božjom zapovijedi Obećani Mesija je inicirao Baiat 23. ožujka 1889. Prva osoba koja je prisegnula na vjernost je bio Maulana Hakeem Nooruddin. Njegova predanost i odanost Obećanom Mesiji je bila potpuna.
Privatnim poslom, on je 1893. došao u Lahore i odlučio na jedan dan posjetiti Kadijan, koji se na nalazi daleko. Taj jedan dan je promijenio tijek cijelog njegova života. Nazad u Bheri, on je konstruirao veliku kliniku ali je, na nagovor Obećanog Mesije, trajno se naselio u Kadijanu i nikada nije pomišljao da se vrati u dom svojih predaka, tolika je bila odanost i poslušnost prema njegovu učitelju.
Sljedeća životna epizoda je ne samo interesantna već potiče i na razmišljanje o vlastitoj duhovnosti. 1905. godine, Obećani Mesija je nastavio do Delhija gdje je njegov očuh, Hazrat Mir Nasir Nawab Sahib ležao bolestan. Iz Delhija, Huzoor je poslao telegram Hazretiju Maulani Hakeemu Nooruddinu Sahibu u Kadijan da brzo dođe do Delhija. Maulanina odanost je bila toliko velika da je u istom trenu napustio svoju kliniku i krenuo za Delhi bez ikakvih novaca za željezničku kartu i ostale troškove. On je rekao prijatelju,
„Oklijevanje smatram grijehom. Ovo je poziv od mog gospodara. U Boga ulažem svoje povjerenje da se pobrine za moje potrepštine.“
Na željezničkoj postaji u Batali otkuda je trebao ići vlakom za Delhi, susreo se s jednim od svojih imućnijih pacijenata, koji mu nije samo platio kartu do Delhija već mu je dao i poklon u pozamašnom iznosu gotovine.
Hazreti Maulana Hakeem Nooruddin (Khalifatul Masih I) je bio neiskvaren i jednostavan čovjek, tolerantan, iskren, direktan i istinoljubiv. Bio je iznimno kvalitetan administrator i vođa. Imao je osobitu ljubav prema Bogu. Njegova vjera u Njega je bila izvanredna i vrijedna pažnje. Sljedeće dvije ilustracije nam mogu dati jasniju sliku tih dvaju aspekata njegove ličnosti.
Jednom, tokom svog boravka u Medini nije imao hrane da jede tokom noći. Tokom svog puta prema Masjihd Nabwi na molitve, pozdravio ga je policajac i odveo ga svom nadređenom koji ga je želio upoznati. Policijski časnik je imao pun tanjur slatkiša. To su bili vrlo ukusni i čudni indijski slatkiši pripremljeni s pomoću jednog poznanika, on je rekao, „Mislio sam ih podijeliti s nekim iz Indije“. I na taj čudesan način, Hazrat Maulana je utažio svoju glad.
Quraishi Ameer Muhammad Sahib iz Bhere prenosi sljedeće:
„Bio sam u prisutnosti Hazretija Khalifatul Masiha kada je poštar donio vrijednosno pismo od 16 rupija, koje sadrži neke knjige. On je uzviknuo da su to njegove omiljene knjige koje je naručio od prije ali da nema novaca da ih plati. „Bog ima toliko suosjećanja za mene da sam siguran u to da će Njegova dobrotvornost biti poslana iz nebesa u ovom trenutku“. Uskoro se pojavio jedan Hindus sa svojim bolesnim djetetom. Maulana ga je pregledao i napisao je recept. Muškarac je ostavio gvinej koji je tada vrijedio 15 rupija i još jednu rupiju u znaku zahvalnosti. Hazreti Maulana je istog trena počeo klečati iz zahvalnosti. „Bio sam uvjeren da me Gospodar, moj Prijatelj nikada neće napustiti. Moglo je biti i da mi muškarac ne ostavi ništa jer kao pravilo ništa ni ne tražim ili je mogao dati samo jedan gvinej. Ali moj Allah se je pobrinuo da su potrebe Njegova poniznog sluge u potpunosti zadovoljene“
Nakon smrti Obećanog Mesije, Hazreti Maulana Hakeem Nooruddin (ra) je jednoglasno proglašen njegovim nasljednikom 27. svibnja 1908. On je u toj funkciji vodio zajednicu sve do svoje smrti 13. ožujka, 1914.
Neka od njegovih izvanrednih postignuća su ukratko opisana ovdje.
- On je udario temelje institucije kalifata. On je uspješno spriječio planove grupe sebičnih ljudi, opijenih moći, ljubomorom i intrigama.
- Engleski prijevod Časnog Kur’ana.
- Prva strana misija je uspostavljena u Londonuđ
- Napravljena su proširenja Masjid Aqse i Talimul Islam visoke škole i zgrada internata
- Inaugurirane su Noor bolnica i Masjid Noor.
- Veći broj publikacija je počeo proširivati propagandne aktivnosti Džamata. Među njima, „Al Fazal“, i „Noor“ iz Kadijana, „Al Haque“ iz Delhija i „Paigham-e-Sulha“ iz Lahorea.
Vijesti o njegovoj smrti su se proširile svim značajnijim vijestima diljem Indije i napisani su komentari kojima se veliča njegova služba.
Maulana Zafar Ali, izdavač Daily Zamindara je napisao:
„Maulana Hakeem Nooruddin Sahib, veliki učenjak i erudit, je preminuo 13. ožujka nakon duge borbe s bolešću. Njegova smrt je velik gubitak i stvorila je prazninu u muslimanskoj zajednici. Kažu da se genij rađa svakih sto godina. Ova preminula duša je, bez sumnje, pripadala toj velikoj časnoj lozi.“
Dr. Sir Muhammad Iqbal je bio duboko impresioniran njegovom erudicijom i vjerskim znanjem. 1909. poslao mu je listu teoloških upita kako bi dobio njihovu ispravnu interpretaciju. Od njega je tražio i da izda edikt (fatwu) koji se tiče razvoda braka njegove žene, s ediktom su uredno postupili.
Kao pristajući epilog, citiram izvadak iz knjige Obećanog Mesije „Fatah-i-Islam“. Ne može postojati veličanstveniji kompliment jer dolazi od Poslanikova zamjenika.
„Moram drage volje spomenuti brata po vjeri čije ime, označava njegove izvrsne kvalitete je „Nooruddin“ – „Svijetlo Vjere“. Zavidim njegovu žaru i njegovoj žrtvi u ime Islama. Gledajući takav entuzijazam, mene zapanjuje Gospodareva slava u tome kako On uzvisuje skromna bića po Njegovu odabiru.
Svakim aspektom njegova života je, čini se, upravljala ljubav i predanost prema Bogu. Neka svaki član zajednice korača njegovim putem. On je bio savršeni primjer istinskog Ahmadije.
Neka ga Allah obilno blagoslovi.
Ako želite saznati više kliknite na ovu poveznicu (stranica je na engleskom jeziku)